Da ne počnem sa pljuvačinom, ajmo prvo na sam spot i njegovu glavnu zvijezdu..

Dakle, spot je režirao Dane Thomas Vinterberg, ne tako uspješan danski režiser. Radnja se vrti oko skupine američkih vojnika koji u nekoj pustinji nabasaju na nekakvog Arapina kojem je, pazi sad, crko Yugo i nemože ga upalit. Čovjek maše klemama ne bi li mu vojnici dali malo struje, ali ovi su vrlo nepovjerljivi pa Arapina i ženu mu prvo isprepadaju puškama.

Nakon dirljive scene u kojoj Arapkinja moćnim pogledom smiruje američkog vojnika, kreće scena toliko puta viđena ispred moje zgrade, samo je ovog putanja radnja smještena u gore opisanom okruženju. Humani američki vojnici guraju dok Arapin iz druge pali crvenu beštiju :) Zakon!

Simboliku bivšeg nam nacionalnog auta ostavljam vama, a ja bi se malo osvrnuo na samu pjesmu…

Nakon fijaska zvanog “St. Anger” dečki su nam obećali veliki comeback, ali izgleda da ništa od toga. Pjesma je kolaž reciklaže starijih Metallica uradaka pa ćete na početku čuti “Fade To Black” koja prelazi u neki “Bleeding Me” da bi zaokružili sa ziheraškim “One” brzim rifiranjem za kraj. Dobra vijest je da su se solaže vratile i da Larsov snare ne zvuči onako jako kao kanta, ali to nažalost nije dovoljno da pjesma bude dobra. Moram priznati da sam puno više očekivao od Metallice i njihovog novog producenta Ricka Rubina.

I evo, ne po nekom posebnom redu, 10 po meni najboljih cover albuma:

Rage Against The Machine - Renegades

Izdan nakon raspada grupe, “Renegades” je album kojim RATM odaju počast svojim glazbenim uzorima. Ima tu svega. Od rocka, preko hardcorea do hip-hopa… A sve fino zapakirano u čvrst RATM paket. Rick Rubin se potpisuje kao producent i to već puno govori.

Mislim da bi bio grijeh da vam ovaj album prođe kroz ruke ili hard disk, a da si ne poslušate “Renegades of Funk”, “In My Eyes” ili “Street Fighting Man”.

Sepultura - Revolusongs

EP izdan samo u Brazilu i Japanu 2003. godine i navodno prodan u tek 15,000 primjeraka. 7 više-manje poznatih stvari u moćnom Sepultura grooveu + bonus kratki Metallica medley studio jam.

Onaj “Mountain Song” od Jane’s Addiction su totalno satrali. R-a-s-t-u-r! A kako bi U2 zvučao kad bi imali pimpeke i da kojim slučajem kuže rokenrol možete saznati kad slušajući ovu verziju “Bullet The Blue Sky”. Još bih spomenuo zanimljivu izvedbu “Angel” od Massive Attacka. Ma sve u svemu jako dobar album.

Laibach - Let it Be

“Let it Be” je po mišljenju Laibacha najlošiji Beatles album pa su ovim izdanjem valjda htjeli “spasiti što se spasit da”. Veliki dio njihovog opusa su upravo obrade tako da im ovo nije jedini cover album.

Najveći razlog zašto sam odabrao upravo “Let It Be”, a ne recimo “NATO”, je “Across the Universe”. Ova verzija mi je puno bolja od originala i stilski odskače od ostalih pjesama na albumu.

Tori Amos - Strange Little Girls

Ovaj sam album već spominjao i nemam baš puno za dodati. Sve pjesme sa njega su u originalu napisali muškarci, a Tori ih je obradila tako da je za svaku kreirala ženski lik kroz koji pjesmu izvodi.

Kritičari su najviše hvalili Slayerov “Raining Blood” i “‘97 Bonnie and Clyde” od Eminema, a ja bih tu dodao i ranije spomenuti “Enjoy The Silence” od Depechea.

Guns N’ Roses – “The Spaghetti Incident?”

Još uvijek posljednji studijski album Gunsa. Većina ovih pjesama je nastala tijekom snimanja “Use Your Illusion” na kojem su prvotno i trebale biti objavljenje. Ime je navodno dobio po tuči s hranom između Axla i prvog bubnjara Stevena Adlera. Zanimljivo je spomenuti da je puno pjesama na albumu otpjevao basist Duff McKagan.

Hayseed Dixie – A Hillbilly Tribute to AC/DC

Eee ovi su ludi skroz! Ali skroz! Dakle bluegrass/country obrade svima znanih AC/DC hitova sa dozom “seljačkog” humora. Kao da situacija već sama po sebi nije dovoljno komična :) Imaju dečki još albuma gdje banjom, violinom i akustičnom gitarom praše Motorhead, Sex Pistolse, itd.

Osmijeh mi gotovo uvijek izmami “T.N.T” ili “You Shook Me All Night Long”.

Metallica – Garage Inc.

Mislim da se tu nema šta puno pričati. Teško da postoji netko, a posjeduje radio ili TV, pa da nije čuo makar “Whiskey in the Jar”. Pjesme na prvom CD-u su snimljene baš za ovu kompilaciju, dok se na drugom nalaze starije obrade koje je Metallica radila tijekom karijere. Album je “dao” 3-4 vrlo uspješna singla.

Više manje su mi sve pjesme jako dobro odrađene, ali se na “Astronomy” obavezno naježim. Volim si poslušat i “Stone Cold Crazy” ili “The Wait”.

Ramones – Acid Eaters

Iako su Ramonesi često koketirali sa obradama tek 1993., već na zalasku karijere, izdaju ovaj cover album. “Acid Eaters” je skup njima najdražih pjesama iz 60-tih odsviranih u prepoznatljivoj Ramones maniri. Bez nepotrebnih prekenjavanja, ravno u glavu.

Meni je, kao velikom fanu Stonesa, svakako najbolje legla “Out Of Time”, ali odlične su mi i “Have You Ever Seen The Rain” i “Somebody To Love”.

Apocalyptica – Plays Metallica by Four Cellos

Prvi album finskog čelističkog kvarteta, izdan 1996. sastoji se od 8 Metallica klasika odsviranih isključivo na 4 violončela. Nema bubnja, nema vokala… samo violončela! Odličan rezultat ovakvih aranžmana je sigurno bio jedan od povoda za S&M projekt.

Kada sam, valjda negdje 1997., prvi put čuo uvodne taktove “Enter Sandman” nisam mogao vjerovati. U prvi mah uopće nisam skužio da se radi o violončelima. Šteta što su na kasnijim albumima uveli bubanj i poneke vokale. Po meni to nisu smjeli.

Fantômas - The Director’s Cut

Fantômas je avangadno-eksperimentalni projekt Mikea Pattona, a “Director’s Cut” njihov album obrada poznatih tema iz filmova. Bučno, bolesno i pomalo scary. U svakom slučaju malo drugačije od svega ovdje spomenutog. Neki bi zaljubljenici u filmsku glazbu mogli zavapiti: “Vidi šta su nam uradili od pesme mama!” ;)

A zašto nema ni jednog Dream Theater albuma?

Nema ih zato što su njihovi cover albumi, iako tehnički odlično odrađeni, bezlični pokušaji doslovnog kopiranja. A kad čujem onog LaBriea kako pjeva Metallicu odma mi se stolica popravi :)

Jesam li zaboravio koji?

PS. Ovo mi je definitivno najduži post do sada! :)

Josh Homme - Queens Of The Stone Age (2008.)

Na ovogodišnjem Norwegian Wood festivalu neki je klinac iz publike bacio bocu na Hommea. Ovaj je, normalno, popizdio…

Axl Rose - Guns N’ Roses (1991.)

Axl, usred Rocket Queen, skače u publiku i napada tipa koji je snimao kamerom. Nakon intervencije redara demonstrativno odlazi sa stagea nakon čega razularena raja izaziva velike nerede u kojima su mnogi ozljeđeni.

Angus Young - AC/DC (2000.)

Pedagoški pristup Angusa nakon što ga je tip polio sa cugom.

Henry Rollins - Black Flag

Neznam koje godine, ali Rollins iz dana Black Flaga sa manje mišića i puno manje živaca :)

Drugi put kad odete na koncert i kad vam na ulazu oduzmu bocu s vodom ili fotić, sjetite se ovoga i mirno predajte “oružije”.

Ko je preživo uvod, njemu novi Croportal Button. A za sve koji nisu slušali prošli put, detaljno pojašnjenje plus nove mogućnosti…

Instalacija

Standardna. Ako neko, nedajbože, ima instaliranu stariju verziju, nek proba samo pregaziti. Možda mu stare postavke i ostanu.

Postavke

Sve postavke se nalaze pod Settings -> Croportal Button. I dalje su sve prilično jasne čemu služe, ali ajmo polako:

• Automatski dodaj uz svaki post - Bez potvrđenog ovog checkboxa nema automatike tj. gumbići se neće magično pojaviti uz svaki post.
• Prikaži uz postove na naslovnici, u arhivi, u rezultatima pretrage - Ovo daje malo veću kontrolu gdje i kada će se button pojaviti.
• Skin - Sad su 2 + 1.
• Kako ti se Mali zove? - Tekst koji se prikazuje uz CP ikonicu ukoliko je odabran skin “Mali”. Pali i (X)HTML kod.
• Custom field za kategoriju - Ako želite sugerirati kategoriju za prijavu linka, fino si otvorite Custom field na postovima, a tu upišete koji je ključ (key) custom polja sa kategorijom.
• Stavi post excerpt u opis - Ukoliko je ovo potvrđeno, kod prijave linka post excerpt će biti proslijeđen kao opis.
• Otvori stranicu za prijavu u novom prozoru - Otvara CP stranicu za prijavu Surfa u novom prozoru :)

Kao što piše u napomeni na admin panelu: Svi automatikom dodani linkovi su omotani div elementom klase croportal-button. Kao takav reagira na intervencije preko CSS datoteke vaše teme. Nikakav defaultni stil nije dodan, osim onog “nametnutog” od Croportala.

Alternativno korištenje

Da ne velim - napredno… Skužio sam neki dan da se stvar može koristiti i iz template datoteka, bez ove automatike. Uvjet je samo da bude u Loop-u. Funkcija get_cpb prima parametre $before i $after, a vraća kod za button koji onda samo treba ispisati.

Ovaj način ignorira prvi set postavki (Ponašanje) tj. iz same template datoteke je određeno gdje i kada se button pojavljuje. Ostale postavke se primjenjuju.

U zadnje vrijeme se diže velika prašina oko tog dizaniranja u okomitom ritmu pa sam i sam to htio isprobati. Sajt je sada u 21px ritmu na defaultnim postavkama. A kako je sve bazirano na em-ovima (jel se to zove elastičan layout?) grdnih problema sam imao sa formama. Još me malo muče textarea elementi. Ali srediću ja njih, kad tad.

Neke velike promjene u organizaciji samog sadržaja nema. Ideja je bilo, ali sam odustao od toga u ovom trenu. Pa ne bi nikad bio gotov! :) Uostalom neki članci mi se motaju po glavi već neko vrijeme pa bi ih htio što prije natipkati. Da mi ne pobjegnu, jebi ga.

Nova i poboljšana verzija Croportal Buttona, kompatibilna sa novim Wordpressom, samo što nije je vani.

Dakle, The Shtanzig je novi, a jeli bolji i valja li uopće recite mi vi…

Jedna od nuspojava svega gore spomenutog je čitavo more šupljih obrada. Pogotovo “Enjoy The Silence”, hita iz 1990. Čak su neki od etabliranih izvođača, poput Keane ili HIM, pali na ovom zadatku. I to su pljusnuli da je i mene zabolilo! :) Ali ako si čovjek da malo truda i zagrebe malo dublje (po YouTube, a gdje drugo) može se naći stvarno odličnih izvedbi.

Evo liste od 6, po meni najzanimljivijih:

#1 Scala & Kolacny Brothers: “Dream On”

Scala je ženski zbor iz Belgije kojim dirigira Stijn Kolacny, a na klaviru ih prati njegov brat Steven također. Uglavnom izvode pjesme poznatih izvođača kao što su: Placebo, Nirvana, The Cure, U2, itd. Stvarno odlično zvuče. Poslušajte.

#2 Tori Amos: “Enjoy the Silence”

Ha… Tori Amos. Ova je stvar sa albuma “Strange Little Girls” na kojem su sve odreda vrlo zanimljive obrade. Tori je uvjek bila drugačija pa tako ni ovdje nije napravila iznimku. Vrlo emocionalno i pomalo bolesno, kako to samo žene znaju.

#3 Johnny Cash: Personal Jesus

Pokojnom Cashu je ova stvar baš legla. Čini mi se kao da ju je jednostavno uzeo i odsvirao. Bez puno mudrovanja. Mračno i sirovo.

#4 Outsider: “I Feel You”

Outsider je ovdje išao vrlo hrabro. “I Feel You” u originalu ima vrlo prepoznatljiv riff koji su oni odlučili ne koristiti nego su napravili nešto stvarno svoje. Zvuče vrlo konkretno i čvrsto. E, tako se obrade rade. Dečki, svaka čast!

#5 Nouvelle Vague: “Just Can’t Get Enough”

Nouvelle Vague (fr. Novi Val) se uglavnom bave obrađivanjem New Wave i punk klasika u Bossa nova (pt. Novi Val) aranžmanima.

#6 Rammstein: “Stripped”

Ovo se iz aviona vidi da je Rammstein i ništa loše ne mislim s tim, naprotiv. Kako nisam preveliki ljubitelj njihovog rada, nepravedno ih stavljam na zadnje mjesto ovog izbora.

Ciljana publika je ekipa kojoj se neda ili se ne usude prčkati po kodu iako je “ručna” integracija dosta trivijalna. Da ne davim nestrpljive kojima se neda čitati čitav članak, evo link za preuzimanje plugina. Napominjem još jednom da je beta verzija i da nije baš nešto istestiran. Dakle, koristite na vlastitu odgovornost.

Instalacija

Postupak je standardni kao i kod većine WP pluginova:

1. Otpakirati u plugins folder
2. Aktivirati preko Plugins menija
3. Podesiti postavke
4. Klikat ko budala po vlastitim gumbićima :)

Postavke i korištenje

Moćna gomilica postavki se nalazi pod Options->Croportal Button. Mislim da je većina prilično jasna čemu služi, ali evo pojašnjena:

• Automatski dodaj uz svaki post - bez potvrđenog ovog checkboxa nema automatike tj. gumbići se neće magično pojaviti uz svaki post
• Prikaži uz postove na naslovnici - ovime kontrolirate pojavljivanje linka na početnoj stranici vašeg bloga
• Skin - Hmmm, šta bi ovo moglo biti??? :)
• Stavi post excerpt u opis - ukoliko je ovo potvrđeno, kod prijave linka post excerpt će biti proslijeđen kao opis

Što dalje?

Pa definitivno imam u planu poraditi na poboljšanju i svaka sugestija je dobrodošla. Primjetio sam da se iz nekog razloga zna desiti da je serivs za prijavu nedostupan ili mu treba jaaaako dugo da odgovori pa link zna zakočiti učitavanje stranice. To ću probat rješit čekanjem dok se čitava stranica učita prije nego se link postavi. Još bi bilo zgodno omogućiti izbor kategorije za prijavu surfa. Itd… Kako se to ono kaže: Ima mjesta za napredak.

Sva pitanja i sugestije slobodno u komentare.

Film počinje pred KSET-om i lagano ulazi unutra gdje praše Kad je prljavi Harry sreo prljavu Sally. Na moju veliku žalost tu prestaje sav rokenrol u filmu… Centralni lik je gitarista Struja sa svojim ljubavnim (fuj) i obiteljskim problemima. Čitava priča oko njegovog benda je zapravo marginalna stvar u filmu i nažalost se Kulenović prema tome tako i odnosi. Kako i sam priznaje vrlo malo pažnje se posvetilo sviračkom aspektu tako da je bolno vidljivo da pola ekipe u bendu nikad nije niti prismrdilo instrumentu koji njihov lik svira. Vrlo tužno, s obzirom da su na raspolaganju imali ekipu iz Hladnog Piva.

Najgora od svega mi je scena kad Struja i Mario (klavijaturista) ulaze u prostoriju na rano jutarnju probu gdje bude ostale iz benda sa pokušajem Dobro jutro od Riblje Čorbe. Pa dobro dečki jeste li vi ikad čuli tu pjesmu uopće?!? Ipak neke su crtice iz imam-demo-bend-i-ljuti-sam-roker priče dobro pogođene. Još mi je malo zasmrdilo da njima treba 1000 eura da snime materijal u studiju i to bez miksanja. Pa brijem da sat u studiju ne košta više od 30 eura/sat, a pouzdano znam da ima i za puno manje. Niste mi baš uvježbani kad vam treba 30+ sati da snimite desetak pjesama!

Produkcija filma je stvarno na nivou i sve ljepo izgleda. Čak je i widescreen što me jako ugodno iznenadilo. Kompletnu glazbu za film su napravili Hladno Pivo i dosta su to dobro odradili. Unatoč svim manama film ima nekog šarma i na kraju krajeva domaći je pa kod mene automatski ima ocjenu više. Preporučam ga svakom jer je stvarno iznad prosjeka hrvatske filmske produkcije i ima za svakoga ponešto. Film za čitavu obitelj. Ko meni kriv što sam mislio da će biti nešto drugo.

Na kraju ne mogu a da ne spomenem Olgu Pakalović koja tumači lik Anje, odabranice Strujinog srca, koja stvarno izgleda fantastično kako u darkerskom tako i u šminkerskom izdanju ;)

Elie Bertrand

Elie svira bubanj u girl bandu Scarlet Sins i stvarno zdušno lupa, a da je muško bila bi Lars Urlich. Na klipu je odbubnjala obradu “Strange Love” od Depeche Mode. Kako to izvodi live sa curkama iz benda pogledaje ovdje.

Meytal Cohen

Meytal je iz Izraela i, kako sama tvrdi, gazi duplu ko velika. Više možete saznati na njezinoj MySpace stranici.

Lux

Lux svira od svoje 12. godine i više puta je po časopisima proglašavana najboljim ženskim bubnjarem. Trenutno svira u bendovima Sacred Storm i Mystery Hangup. Da se rodila kao muško zvala bi se Dave Lombardo.

… ima njih još

Ove 3 curke su mi se svidjele jer sviraju malo žešću mjuzu. Naravno ima ih koje su se malo “ozbiljnije” uhvatile tog bubnja pa ga peru ono… Dave Weckl style npr. Emmanuelle Caplette (žena ubija, nježno), Vera Figuereido, Dale Anne Brendon, …

Uz malo pomoći starog druga Googla, naišao sam još nekoliko zanimljivih “originala” (u zagradama je originalni izvođač i godina prvog objavljivanja):

• Tainted Love - Soft Cell (Gloria Jones, 1964.)
• Me And Bobby McGee - Janis Joplin (Kris Kristofferson, 1970.)
• Because the Night - 10,000 Maniacs (Patti Smith, 1978.)
• Time Is on My Side - The Rolling Stones (Kai Winding, 1963.)
• Cat’s in the Cradle - Ugly Kid Joe (Harry Chapin, 1974.)
• Cocaine - Eric Clapton (J. J. Cale, 1976.)
• American Woman - Lenny Kravitz (The Guess Who, 1970.)
• Backdoor Man - The Doors (Howlin’ Wolf, 1960.)
• Babe I’m Gonna Leave You - Led Zeppelin (Joan Baez, 1962.)
• Kentucky Woman - Deep Purple (Neil Diamond, 1967.)
• Nothing Compares 2 U - Sinéad O’Connor (The Family, 1985.)
• If You Don’t Know Me by Now - Simply Red (Harold Pelvin & the Blue Ropes, 1972.)
• I Think We’re Alone Now - Tiffany (Tommy James & the Shondells, 1967.)
• I Fought the Law - The Clash (Sonny Curtis and The Crickets, 1959.)
• I Will Always Love You - Whitney Houston (Dolly Parton, 1974.)
• I’ll Be Your Baby Tonight - UB40 w/ Robert Palmer (Bob Dylan, 1967.)
• Rivers Of Babylon - Boney M (The Melodians, 1970.)
• Downtown Train - Rod Stewart (Tom Waits, 1985.)

Kopajući po ovome sam naišao na još nekoliko zanimljivih informacija… Ja sam do sada mislio da je pjesmu “Nothing Compares 2 U” Prince napisao za Sinéad O’Connor, ali vraga… On je to napisao za taj bend The Family koji je okupio negdje 1984. iako sam nije bio član istog. The Family je tu stvar objavio na svom prvom i jedinom albumu, ali ju nikad nije izdao kao singl! Još sam naučio da je jedan od autora pjesme “If You Don’t Know Me by Now” Kralj popa - Michael Jackson glavom i bradom :)

Informacije sam uglavnom provjeravao na Wikipediji, pa ako lažu tamo - lažem i ja ovdje.