The Shtanzig

Coveri ili ti ga obrade su očigledno vrlo popularna muzička disciplina. Meni zapravo vrlo draga i uvijek zanimljiva. Tuđe pjesme sviraju svi. Od gažera na svadbama do najvećih bendova bilo kojeg glazbenog pravca. Mnogi od njih su se u nekom trenutku karijere odlučili snimiti čitave albume samo sa obradama.

I evo, ne po nekom posebnom redu, 10 po meni najboljih cover albuma:

Rage Against The Machine - Renegades

Izdan nakon raspada grupe, “Renegades” je album kojim RATM odaju počast svojim glazbenim uzorima. Ima tu svega. Od rocka, preko hardcorea do hip-hopa… A sve fino zapakirano u čvrst RATM paket. Rick Rubin se potpisuje kao producent i to već puno govori.

Mislim da bi bio grijeh da vam ovaj album prođe kroz ruke ili hard disk, a da si ne poslušate “Renegades of Funk”, “In My Eyes” ili “Street Fighting Man”.

Sepultura - Revolusongs

EP izdan samo u Brazilu i Japanu 2003. godine i navodno prodan u tek 15,000 primjeraka. 7 više-manje poznatih stvari u moćnom Sepultura grooveu + bonus kratki Metallica medley studio jam.

Onaj “Mountain Song” od Jane’s Addiction su totalno satrali. R-a-s-t-u-r! A kako bi U2 zvučao kad bi imali pimpeke i da kojim slučajem kuže rokenrol možete saznati kad slušajući ovu verziju “Bullet The Blue Sky”. Još bih spomenuo zanimljivu izvedbu “Angel” od Massive Attacka. Ma sve u svemu jako dobar album.

Laibach - Let it Be

“Let it Be” je po mišljenju Laibacha najlošiji Beatles album pa su ovim izdanjem valjda htjeli “spasiti što se spasit da”. Veliki dio njihovog opusa su upravo obrade tako da im ovo nije jedini cover album.

Najveći razlog zašto sam odabrao upravo “Let It Be”, a ne recimo “NATO”, je “Across the Universe”. Ova verzija mi je puno bolja od originala i stilski odskače od ostalih pjesama na albumu.

Tori Amos - Strange Little Girls

Ovaj sam album već spominjao i nemam baš puno za dodati. Sve pjesme sa njega su u originalu napisali muškarci, a Tori ih je obradila tako da je za svaku kreirala ženski lik kroz koji pjesmu izvodi.

Kritičari su najviše hvalili Slayerov “Raining Blood” i “‘97 Bonnie and Clyde” od Eminema, a ja bih tu dodao i ranije spomenuti “Enjoy The Silence” od Depechea.

Guns N’ Roses – “The Spaghetti Incident?”

Još uvijek posljednji studijski album Gunsa. Većina ovih pjesama je nastala tijekom snimanja “Use Your Illusion” na kojem su prvotno i trebale biti objavljenje. Ime je navodno dobio po tuči s hranom između Axla i prvog bubnjara Stevena Adlera. Zanimljivo je spomenuti da je puno pjesama na albumu otpjevao basist Duff McKagan.

Hayseed Dixie – A Hillbilly Tribute to AC/DC

Eee ovi su ludi skroz! Ali skroz! Dakle bluegrass/country obrade svima znanih AC/DC hitova sa dozom “seljačkog” humora. Kao da situacija već sama po sebi nije dovoljno komična :) Imaju dečki još albuma gdje banjom, violinom i akustičnom gitarom praše Motorhead, Sex Pistolse, itd.

Osmijeh mi gotovo uvijek izmami “T.N.T” ili “You Shook Me All Night Long”.

Metallica – Garage Inc.

Mislim da se tu nema šta puno pričati. Teško da postoji netko, a posjeduje radio ili TV, pa da nije čuo makar “Whiskey in the Jar”. Pjesme na prvom CD-u su snimljene baš za ovu kompilaciju, dok se na drugom nalaze starije obrade koje je Metallica radila tijekom karijere. Album je “dao” 3-4 vrlo uspješna singla.

Više manje su mi sve pjesme jako dobro odrađene, ali se na “Astronomy” obavezno naježim. Volim si poslušat i “Stone Cold Crazy” ili “The Wait”.

Ramones – Acid Eaters

Iako su Ramonesi često koketirali sa obradama tek 1993., već na zalasku karijere, izdaju ovaj cover album. “Acid Eaters” je skup njima najdražih pjesama iz 60-tih odsviranih u prepoznatljivoj Ramones maniri. Bez nepotrebnih prekenjavanja, ravno u glavu.

Meni je, kao velikom fanu Stonesa, svakako najbolje legla “Out Of Time”, ali odlične su mi i “Have You Ever Seen The Rain” i “Somebody To Love”.

Apocalyptica – Plays Metallica by Four Cellos

Prvi album finskog čelističkog kvarteta, izdan 1996. sastoji se od 8 Metallica klasika odsviranih isključivo na 4 violončela. Nema bubnja, nema vokala… samo violončela! Odličan rezultat ovakvih aranžmana je sigurno bio jedan od povoda za S&M projekt.

Kada sam, valjda negdje 1997., prvi put čuo uvodne taktove “Enter Sandman” nisam mogao vjerovati. U prvi mah uopće nisam skužio da se radi o violončelima. Šteta što su na kasnijim albumima uveli bubanj i poneke vokale. Po meni to nisu smjeli.

Fantômas - The Director’s Cut

Fantômas je avangadno-eksperimentalni projekt Mikea Pattona, a “Director’s Cut” njihov album obrada poznatih tema iz filmova. Bučno, bolesno i pomalo scary. U svakom slučaju malo drugačije od svega ovdje spomenutog. Neki bi zaljubljenici u filmsku glazbu mogli zavapiti: “Vidi šta su nam uradili od pesme mama!” ;)

A zašto nema ni jednog Dream Theater albuma?

Nema ih zato što su njihovi cover albumi, iako tehnički odlično odrađeni, bezlični pokušaji doslovnog kopiranja. A kad čujem onog LaBriea kako pjeva Metallicu odma mi se stolica popravi :)

Jesam li zaboravio koji?

PS. Ovo mi je definitivno najduži post do sada! :)